Skip to main content

Around the country

  ~Putnik je ili gost ili domacin~

         Bantustan-putopisni roman i vodic za putovanja kroz Afriku

Galerija ~Around the country~ je zbirka fotografija sa nekih mojih putasestvija kroz nasu divnu zemlju, a i sire...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~                      

                                 Timacum Minus                                  





Timacum Minus se nalazi kod sela Ravna, na obali Belog Timoka, 2km zapadno od magistralnog puta Knjaževac - Zaječar. Iako je bio početak januara, te je priroda bila pod snegom, prilaz nalazištu je izuzetno lep, a obala Timoka , ispod mostića koji smo prošli je kao u bajci! Divno mesto za izlete sa decom, preko cele godine, jer nije samo Timacum minus ono što ćete ovde videti! Da ne bih zatrpala post slikama, blog će biti iz dva dela. U neposrednoj blizini, nekih pola km. od nalazišta, nalazi se novoizgrađeni Arheo - etno park Ravna, sa muzejskom postavkom i istraživačkom stanicom za arheologe koji rade na lokalitetu. To je ono o čemu ću pisati u nastavku.

Nije da ne preporučujem odlazak na ovakve avanturističke izlete u sred zime, jer magiju mesta koje obilazite sigurno ćete osetiti, ma koje apokaliptično vreme bilo! (Ne daj Bože!)
Nama nije smetao sneg, ni jak vetar, ni moja strašna upala uha, jer je to bio onaj trenutak kada smo se osećali sami na celom svetu, a u potrazi za odgovorima koje skrivaju ovi zidovi, nepregledna polja ispod kojih su tuneli, ovaj grad koga nema više, a tišina, ona tišina koju čuješ i koja ti kazuje priče...
Sledili smo Put pred nama, a doveo nas je ovde...









Preko Tresibabe iz pravca Niša, 
put je uvek prohodan zimi, i jako dobar za vozače,
tih dana je bio jak mraz, pa su se grane na drveću mnogo lomile,
i bilo je tužno gledati sve to, ali priroda se sama,
i uz pomoć čoveka obnavlja, te je slika ovih šuma jesenas znatno lepša!









Ovo je prva slika nalazišta kada nailazite,
iako pod snegom, ponavljam,
može se osetiti,videti i stvoriti utisak o veličini ovog 
vojničkog utvrđenja tj. grada.
Prostire se na 2 hektara i prvensvtveno je bio 
administrativno središte rudarskog regiona,
čija je osnovna delatnost bila
prerada bakarne rude.






Timakum Minus je staro vojno utvrđenje i arheloški lokalitet, najstariji u Timočkoj krajini. Datira iz I veka naše ere, što su najranije otkriveni tragovi Rimljana na našim prostorima, a takođe je otkriveno da se tvrđava koristila do Justinijanove obnove carstva u VI veku.



Timacum Minus je nekada sačinjavao utvrđeno naselje sa termama, nekropolama, hramovima i drugim rimskim objektima, a istraživanjima koja su počela 1899.god.otkriven je veliki broj predmeta iz rimskog perioda kao što su novac, nakit, razne posude, koje se danas čuvaju u Zavičajnom muzeju u Knjaževcu.














































Za ljubitelje  prirode, antike i misticizma
nema lepšeg osećaja do onog kada u ruci drže predmet iz tog vremena,
kada hodaju putevima uporedo sa njima,
našim precima,
čije priče čuva ovo kamenje, zidovi i pokušavaju da otrgnu od zaborava,
istoriju starog vremena..





Odabrala sam 2 videa sa yt ,
na kojima možete videti kako izgleda nalazište u proleće!
Posebno mi je interesantan drugi,
zbog avanturista na biciklama (naravno)!








                            ***********************************************************

                                      Arheo muzej Ravna



Ako volite zimu.
sigurno će vam se svideti II deo
mog putopisa!

Ideja ljudi odgovornih za koncipiranje izložbenog prostora
rodila se zahvaljujući blizini 
važnog arheološkog lokaliteta,
kao i celokupnog seoskog ambijenta.















Tako da u ovom neobičnom muzeju možete razgledati
lapidarijum koji obuhvata zbirku kamenih spomenika,
donešenih iz bedema samog utvrđenja Timacum minus.
To su nadgrobni i počasni spomenici,kao i žrtvenici,
svi su sa natpisom.





Veoma su važan i pouzdan izvor za proučavanje
vojnih, administrativnih,etničkih, društvenih, kulturnih
i verskih zbivanja.


Malo ko zna da se rimski spomenici sa natpisom iz Ravne
nalaze i u niškoj tvrđavi!


Tri male mace su bile naši domaćini,
obzirom da je bio zimski raspust,
obližnja škola ,kao i sam park su bili mirni i pusti, ali sa 
otorenom kapijom, kao znakom dobrodošlice slučajnim putnicima namernicima!











Kompleks obuhvata dve seoske kuće,
s kraja XIX veka,
ova, velika je prenešena iz 
Gornje Kamenice.
Pripada moravskom tipu kuće,
onoliko koliko smo uspeli da vidimo,
samo oko nje,
vam prenosim na slikama.
Kuće su opremljene nameštajem iz tog doba,
te verujem da je pravo uživanje obići ih uzduž i popreko!


















Druga seoska kuća je preneta iz Berčinovca,
i u potpunosti je rekonstruisana od autentičnog materijala.


Tu je i ambar karakterističan za knjaževački kraj,


















 Stara seoska škola sa istraživačkom stanicom.


     Glavna muzejska zgrada, u levom uglu,
     Jako mi se sviđala postavka na zidovima u hodniku,
     ali nisam fotografisala , da ne bih narušavala eventualno neki zakon,
     jer ipak, osim kapije koja nije bila zaključana, lokalitet nije bio otvoren za                                                                                                 posetioce....

    Tako da ćemo se sigurno vratiti, ali po lepšem vremenu, što i vama preporučujem!





 ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Lazarev grad - Kruševac



 Petak je veče, pa reših da malo slobodnog vremena posvetim jednom, da tako kažem, putopisu! 
Za mene pojam turističkog putovanja ne podrazumeva "must see" poznata mesta, gradove, tur. atrakcije. 
Putovanja doživljavam na sebi svojstven način, a sigurno će se dosta vas složiti sa mnom - gde me Put nanese!
Obzirom da sam u prilici da obilazim veći deo zemlje, umem sebi da dam oduška na totalno ne-atraktivnim turističkim lokalitetima..  Arheologija me oduvek privlačila, jesam totalni amater, učim i upijam knjige, onako, za svoju dušu i najradije odlazim na mesta gde su se nalazili i još uvek postoje stari gradovi, utvrđenja od antičkog doba, pa nadalje..
Tamo sam svoj na svome! Što možete pročitati, ako već niste, u odeljku Around the country, ili postovima o pirotskoj tvrđavi , Felix Romulijani, Latinskoj crkvi .. 

Zna se da na teritoriji Srbije ima oko 200 lokaliteta sa ostacima utvrđenja i tvrđava, ali ostale su očuvane samo one koje su imale vojnu funkciju u srednjem veku,te su bile prilagođavane u ratne svrhe pri čemu su  izgubile pravi srednjevekovni oblik. Neki od tih vojnih utvrđenja su bili preteče savremenih srpskih gradova, tako da dan-danas njihovi bedemi i kule ponosno prkose zubu vremena i podsećaju nas na naše pretke, našu istoriju.. 

 Ne moram da naglašavam kako sam se u Kruševac zaljubila na prvi pogled, jer se podrazumeva! 
Ko voli šoping obilaske, centar grada veoma zadovoljava te potrebe, jako je lep i prostran, sa mnogim brendiranim radnjama, Čarapani (kako je drugi naziv, od milošte, za Kruševljane) su velike meraklije, poput Nišlija, mada moram da primetim i srčaniji od nas, ugostiće vas onoliko da ako se doooobroooo ne   napijete u nekoj od jako prijatnih mehana i kafanica, smatrajte da niste ni bili u ovom gradu! 

Ja sam se ipak zadržala u Lazarevom gradu skoro pri svakom odlasku u Kruševac, pa ću pokušati da vam ga predstavim na najbolji način, te vas zagolicam da obiđete ovu nekada našu prestonicu!

Veličanstveni knez Lazar Hrebeljanović učvršćuje vlast na celokupnoj osvojenoj teritoriji , te podiže 1371. god odbrambeno utvrđenje, svestan brzog prodiranja Turaka. Jako utvrđenje sa debelim kamenim zidovima gospodarilo je u podnožju Jastrepca, a na ušću Rasine u Zapadnu Moravu. Građeno je po iskustvima vizantijske i srpske odbrambene arhitekture, te kompleks sadrži "mali grad" ,palatu sa pratećim objektima , "veliki grad" i crkvu Lazaricu.

Autentični ostaci Lazarevog grada, donžon kula, crkva Lazarica, spomenik caru Lazaru, ostaci Miličine kule, konjušarnica,  danas predstavljaju arheološki park sa Narodnim muzejem i ponos su ,a i duša Kruševca.








 “Од ове љубави нема веће до ако ко положи живот за ближње своје ”. Јн 15;13




Crkva Lazarica je građena 1377-8.god do 1380.god. a u slavu prvorođenog sina kneza Lazara - 
despota Stefana, naslednika prestola.
Po predanju su se u ovoj crkvi pričestili vojnici , zajedno sa carom Lazarom 
pre odlaska u kosovski boj 1389.god.




Crkva Lazarica je bila pridvorna crkva i ima osnovu trikonhnosa, a spoljašnost je u vizantijskom stilu. Crkva predstavlja početak Moravskog stila i prvi je objekat u našoj zemlji koji je stručno restauriran i konzerviran 1989.god.te je čitav objekat danas po zaštitom Repubike Srbije kao spomenik kulture od izuzetnog značaja!



Fascinantan zemaljski život koji je car Lazar delimično provodio ovde,
gde sam ja šetala, maštala, stapala se sa starim vremenima,
mene je u toj meri nadahnuo da sam svaki put prolazeći pored Miličine kule
iznova osećala prisutnost nečeg velikog,
nje, naše carice ,velike dive, kako maše svom voljenom i gleda zadnji put
u pravcu gde on nestaje sa svojom vojskom,
gde pobeđuje zemaljsku silu i vine se na nebo!










Naravno, biciklista na putu!




Najnovije otkriće!


Pečat koji je nosio knez Lazar oko 1373. godine


Preporučujem vam da prošetate ovom tvrđavom, koju su kao i mnoge druge,
lomili vetrovi, razvaljivali varvari, klizišta urušavala, gde ćete sigurno pokušati da date ono nešto sebe koje će zidine vekovima da pamte , a vetar da nosi, 
Shvatićete koliko je sve prolazno i kako jedino ovaj plavi svod ostaje i kruži...

Do ponovnog susreta negde tamo,
ostaviću tragove ovde,
te se čitamo!
Raki

Felix Romuliana


 



                                            

Moja iznenadna i nikako planirana poseta 
arheološkom nalazištu "Felix Romuliana"
počela je divnim susretom sa 
direktorom Narodnog muzeja Zaječara,
g-dinom Borom Dimitrijevićem.
Zatečen I prijatno iznenađen da imaju jednog
jedinog gosta na celom nalazištu,
po jakom letnjem pljusku,
koji sam obilazi lokalitet,
užurbano mi je prišao i ponudio
dobrodošlicu I zaklon od kiše!
( gošca jako voli da šeta po kiši, te nastavlja dalje )

Naravno, kada je saznao da smo kolege po struci,
te da sam upućena u istoriju mesta na kom se nalazim,
ljubazno se sklonio i ostavio me da
uzivam u Carskoj palati!




I evo kako će turizmolog (koji, nažalost, nije zaposlen u struci)
da vam opiše ovaj lokalitet!

Galerijus Maksimijanus-Galerije jedan je od
16-orice rimskih imperatora koji su rođeni na tlu
današnje Srbije, od polovine III do polovine V veka
naše ere.
Rođen je u neposrednoj blizini palate,
bio je rimski vojnik i postao general.
Njega je Dioklecijan izabrao za svog naslednika 305 god.,
nešto malo pre toga Galerije je počeo da zida palatu,
zidao je do svoje smrti, nažalost nikada nije dočekao ono što 
je Dioklecijan uspeo da uradi (povukao se u svoju palatu u Splitu)


Već je 2 god. pre toga preminuo u Sofiji,
ali mu je telo prenešeno u Felix Romulijanu
i sahranjeno pored majke Romule.
Njihove grobnice,2 timula, nalaze sa 1km od palate,
na brdu zvanom "Magura".
Ovaj sakralni kompleks je u sklopu 
arheološkog nalazišta,
ali ja ga nisam ovom prilikom uspela da obiđem,
ne zbog kiše, ona je stala a da ja nisam ni primetila 
da sam mokra do gole kože,
već zbog žurbe, posao nije mogao dugo da čeka!






 Od kraja juna 2007. god.Felix Romuliana je uvrštena u na 
UNESCO-vu listu svetske kulturne i privredne baštine
kao jedino arheološko nalazište u Srbiji na toj prestižnoj listi,
sa obrazloženjem da je ovo jedno od najlepših primera
rimske graditeljske tradicije,
a ujedno i mesto sa kojeg je jedno ljudsko biće
poslednji put proglašeno za božanstvo!
Na pomenutom brdu, pored dva mauzoleja 
nalaze se i dva tumula sa kojeg su Galerijeva majka i on sam
bili uvršteni među bogove jednim obredom
koji se zvao "poteoza".
Poslednja koja je ikada urađena je Galerijeva
poteoza,
jer dve god posle njegove smrti je 
Konstantin Veliki prihvatio hrišćanstvo za 
zvaničnu religiju carstva,
tako da se taj obred nikada više nije radio.

















Zašto bih išta dalje pokušavala da napišem!
Felix Romuliana treba da se doživi!
Da sami osetite duh za nas nepojmljivo starih vremena,
da šetate u korak sa rimskim imperatorima,
jer vreme ne postoji,
ono je nevidljiva granica koja razdvaja njih i nas...












Na samo 11km od Zaječara čekaju vas božanstva,
ja ću sigurno doći u dužu posetu,
a do tada ću hodati
drugačijim rimskim stazama,
pravo do Timacum Minusa,
ali o njemu u sledećem
"Around the country" postu!

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

                                                     ~~~Voda kao inspiracija~~~


                                                            Pusti neka voda nosi
                                                               ...u zaborav...
Oci su nam prazne kao pustinja
i ugriz na usni sto kaze 
``tu je nekad bio okean...``

















































~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


                                       Pirotsko kale-1.deo



                                   Znate sve one priče o Piroćancima - velikim škrticama?
Znam i ja jednu, proverenu!
Kada smo pre 7god. prvi put  posetili
njihovu tvrđavu,
dočekao nas je veliki katanac na ulaznoj kapiji,
zaista lepa dobrodošlica za turiste!
Kao nekog ko je opčinjen tvrđavama,
bila sam šokirana da jedna ovakava
istorijski važna građevina, stoji zaključana
 za posetioce!
U međuvremenu sam obišla i otkrila
dosta drugih i nikada nisam poželela da pokušam 
da uđem u ovu, do prošlog petka..
Saznala sam da su je sređivali, a zatekla sam 
pred istom kapijom  momke koji su čistili stepenište.
Rekoše mi da bi trebala od sad 
da bude otvorena za posetioce,
da je ostalo još malo toga za popraviti.
Sačekali su da je obiđem i za mnom
zatvorili..
Uživala sam u svakom minutu
provedenom među zidinama
koje zaista ljubomorno čuvaju svoju prošlost
od dosadnih savremenika!
Pokušala sam da vam verno dočaram doživljaj, fotografijama ispod!
Istorijski podaci o njoj kažu da je podignuta u vreme
kneza Lazara.
U prvoj polovini XV veka bila je u središtu
srpsko-turskih sukoba, a od Turaka je 1386.god
uzeo Lazarev Vojvoda Dimitrije,
što je za posledicu imalo 
ubrzanje turskog napada na Srbiju 1389.god.
Tvrđava je od srednjeg veka , pa sve do prve polovine
XX veka korišćena u vojne svrhe.
Relativno je dobro očuvana,
a kako i ne bi bila - uz Piroćance!
Putovanje smo nastavili preko Stare planine, ka Zaječaru.
Tamo je sve okovano ledom i dalje,
sela kroz koja smo prošli su tako jezivo pusta.
Bio je ovo kratak osvrt na decembar,
na jugu i istoku naše zemlje,
što više vremena prolazi,
sve više osećam prisustvo te teške sudbine naših predaka
koji su ovuda prolazili, vraćali se ,ostajali, živeli.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

                                       Pirotsko kale-2.deo



E jesam odabrala dan, onaj najvreliji!
Pola Piroćanaca okupirali Nišavu, pola se posakrivalo po kafićima!
A šta mislite gde sam bila ja tačno u pola dva?




Pogađate? Znate? Tvrđava!!!! Pravac Momčilovo kale! Pisala sam skoro o njoj, detaljno dočarala svaki kutak iste! Pogledajte ovde.
Ponadala se da je onako sređena otvorena za posetioce!
Kad ja tamo, a ono muk!
Volim ja tu tišinu, gde jasno možeš da osetiš tanku liniju koja nas razdvaja iz doba kada je živela.. Ali...



Katanac!
Očima svojim verovati ne smem, fatamorgana, šta li je, peče Zvezda, iz auta tek izađoh, možda je toplotni udar, možda je nastupila koznakakva hemijska reakcija u mom mozgu! Ne! To je ona velika pirotska gostoljubivost zvana škrtičarenje!
Piroćanci braćo, pa zar u sred sezone! Kad su kapije širom otvorene, putnicima namernicima i ovima što idu u Bugarsku preko Pirot? Pa što mi ne ostaviste jednu klupu dušu svoju uzavrelu da odmorim na ovom julskom suncu?
Gde ću sad? Pomislih.









U Nišavu da 'ladim nogice? Ne, to imam i kod kuće. Šoping tura? Ne, dobaciću se do Bugarske za 1 kupaći, 2 gume ,2 lopte, možda još 1 kupaći da se nađe. I na kafu, usput naravno.
Neću. Ja dođoh u Tvrđavu da se relaksiram i pobegnem od vrućine, dođoh i ponesoh knjigu i kafu, jer i mi iz Niš znamo za foru, gostimo se za svaki slučaj sami!
Elem, volim ja vašu srdačnost, ali zakerate i u sezoni, a vazdan ste dobri domaćini! Vala jeste, hoću samo klupu i ključ od katanca!
Dok sam u dilemi da li da ustanem sa betona ispred iste, ili da odustanem i nađem neko zgodnije mesto, sunce me nemilo podseća da je junak ove današnje epizode!
Ne dam se! Polijem se vodom, otpijem gutljaj kafe, vratim se nazad u avanturu ove fantastične knjige!



Tako zanešena i ne primećujem bračni par koji mi prilazi i staje ukopano ispred mene! Podižem glavu i kulturno velim "Dobar dan" . Žena me izbezumljeno gleda i čudnim nekim jezikom se obraća gospodinu, kapiram da nije ni piroćanski, a ni bugarski, o niškom ni govora, još ona 3 što umem da razaznam, nisu ni oni. Čudni jezici postoje( znaaaam... dijalekti, znaaam) ali... čudnih i ljudi ima, ili sam ja jedina u ceo Pirot rešila da meditiram ispred katanca na nekih 35c?
Htedoh ja da prozborim koju više sa dotičnom, ali je šmugnula daleko od mene u 2 koraka. Naravno bez "Dobar dan", ali nisam se ni nadala, jer rekoh- nisam se ni udala!
I tako dok su se ona dva guštera nadmetala koji će više da juriša na kamenju, jedan sav zelen i velik, drugi jadničak mali i siv, nisam mogla a da ne budem na oprezu, jer se moj skorašnji susret sa novootkrivenom "železničkom tvrđavom" završio neslavno, pošto mi je zmijetina proletela iza nogu!
(sigurno niste znali da zmije umeju da lete, ne ,nisam ni ja. Kažem vam, kriju one negde noge! Bržu i veću u životu svom nikada nisam videla, ali ko me ter'o da se zavlačim u travu do struka! O njoj drugi put, bitno je da sam navukla traumu za narednih 10 zivota, pa me ovi gušterčići živu isprepadaše)
Eh, a onda i oni mravi! Nagojeni, uhranjeni, vidim lepo, oko stepenica na kojima se smestih gomila kesa od pljeskavica i sl... kulturo... ma razumem vas! Kivni ste i vi na ovaj katanac, pa pobacali užinu ,onako iz revolta.
Pa sad mene da proždrnu mutanti od mrava, ili su to turski vojnici inkarnirani u mrave čuvare kapije?!




Ko će ga znati, misterija, a i u knjizi počelo dobrano da se zahuktava, šta da vam pričam, arheološko nalazište u Egiptu, izbila neka boleščina... Shvatih da neće meni dobro da se piše ako me glocne neki mravić!
Moram dalje! Turisti ne sede dugo na jednom mestu, pravilo nalaže!
Ide Raki do muzeja, onog gde su snimali Zonu.



Dok sam sva iscrpljena od muke zvane *sunce sija ko tepsija* ispijala litar kisele i čekala ručak u Ladnoj vodi, pobeže mi kustos!




Lepa žena, onako muzejski primerak savremene Piroćanke, vodila gošću iz Mađarske na Nišavu, da ladi noge.
Ostala je misterija šta muzej krije, ali ljubaznom osoblju ove krčme najavljujem skorašnji dolazak, pa će biti i part 3 "šta nam nude komšije osim katanca?"










Epilog:
Policajka na skuteru je prošišala pored mene dok sam čekala zeleno za izlazak iz grada, te ne mogu slikovito da vam dočaram trenutak.

Interesantan prizor beše.
Divan kraj za još divnije turističko predstavljanje svega lepog što kao narod imamo,
očekivah na konju, ne na skuteru...ali stigla neka nova vremena i ovde.

Ovaj tekst nije imao za cilj da uvredi niti ponizi nikog, piroćanci volim vas sa svim gramatičkim i pravopisnim greškama i doći ću vam "pa" u goste :)

Sunčani pozdrav, Raki <3

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

                                         Latinska crkva




Na brdu Metoh, iznad sela Gornji Matejevac, a samo 8km od centra Niša,
nalazi se ova predivna građevina!
Sagrađena je u prvoj polovini XI veka
u vreme obnove vizantijske vlasti na ovim prostorima.
Crkva je bila posvećana Presvetoj Bogorodici, uz naziv je dodat atribut
"Rosalija"
,Sv. Bogorodica Rosalija,
što označava jedan od tri ženska kulta
kod starih Srba.
Današnji naziv "Latinska" nosi sećanje na dubrovačke trgovce, koje je domaće stanovništvo zvalo "latinima",
koji su je koristili u XVI veku.


Oduševljeni predelom, malo smo istraživali okolno brdo!
Zavirila sam u ovu šupljinu gde je spavala mala zverka :)
Pretpostavljam da se pre sna presvukla i ostavila
košuljicu..
Pogled na Gornji Matejevac..
Veeeeliko neko selo,a bogami i mnogo staro,
ulice su uske i kuće su građene tik uz put,
ali nismo mogli da stajemo i slikamo detalje,
jer je već bilo kasno popodne..
Desno, ispod ovog brda ,nazire se Niš u sumaglici..
Ovog vikenda se grejemo kući, neko čita knjigu,
neko uči i muči školu,
a i prozori da se operu, znate za ono 
veliko jesenje čišćenje?!
Kad god ih operem, sutradan kiša...
Već je najavljena, pa ne moram da je dozivam!

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~




                                    Traveling trough october



Nije se ovaj oktobar na slikama ispod razlikovao mnogo od ovog aktuelnog!
Ustvari, sve je isto, a toliko drugačije!
To što smo stariji za koju godinu i ne menja ništa značajno..
Back to the future... rekla bih..
Istoimeni film mi je bio omiljeni tokom ranijih predpubertetskih godinica!
Pretpostavljam i većini vas, kasnije doba je donelo toliko naprednijih sf filmova,
da je ovaj pao u zaborav,skroz..
Kad ga ugledah sinoć na nekom tv kanalu, onako ušuškana,uz tihe zvuke vetra i miris jesenje kiše
sećanja su me preplavila, delovalo je gotovo isto kao tada...

Ali, vraćam se u budućnost od pre 4 god..

















Outfit u second hand i self made fazonu ;)
















~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


                                             Mix media



Malo ovog i onog... i svega po malo...
Neki lepi trenuci uhvaćeni ovih dana kroz moj objektiv...
... i muzikica za dušu..

Comments

Popular posts from this blog

Mix Media

Malo ovog i onog ... i svega po malo ... Neki lepi trenuci uhvaćeni ovih dana kroz moj objektiv... ... i muzikica za dušu.. Pozdrav svima! Raki

014/100

  *Everything that I need to know is inside me*

Eksperimentisanje sa DiY - suknje (uvod)

                                                          Kada sam otkrila cari sivenja,                                                       pa jos i mnostvo kreativnih blogova,                                                   toliko ideja me je okupiralo, da sam danima                                                 pokusavala da prepravim verovatno pola svoje odece!                             ...